Ovo pitanje postavlja gotovo svako ko prvi put čuje za laboratorijske dijamante. I razumljivo je – intuicija kaže da nešto napravljeno u laboratoriji mora biti manje vredno od onoga što je nastalo prirodno. Ali intuicija ovde greši.
Odgovor je prost i jednoznačan: da, laboratorijski dijamanti su pravi dijamanti.
Ne imitacija. Ne zamena. Ne „skoro dijamant“. Dijamant.

Šta čini dijamant dijamantom?
Dijamant je definisan svojom hemijskom strukturom – kristalnom rešetkom ugljeničnih atoma vezanih u specifičnom rasporedu koji mu daje sve prepoznatljive osobine: tvrdoću, sjaj, prelamanje svetlosti.
Laboratorijski dijamant ima identičnu hemijsku strukturu. Iste atomske veze. Isti raspored. Iste osobine.
Na skali tvrdoće, i prirodni i laboratorijski dijamant ocenjeni su sa 10 – maksimalnom vrednosti. Reflektuju svetlost na isti način. Bruse se istim alatima. Postavljaju se u nakit po istim tehnikama.
Šta kažu nauka i struka
GIA, Gemological Institute of America, najautoritativnija institucija u svetu za sertifikaciju dijamanata, zvanično je definisala laboratorijske dijamante kao dijamante. U svom zvaničnom stavu navode da su laboratorijski dijamanti, dijamanti u svakom naučnom i hemijskom smislu reči.
IGI, International Gemological Institute, primenjuje iste 4C standarde procene na laboratorijske i prirodne dijamante. Isti instrumenti, isti gemolozi, isti sertifikati ali uvek uz jasnu naznaku da je u pitanju dijamant napravljen u laboratoriji.
Ne postoji gemološka organizacija od ugleda koja laboratorijski dijamant ne klasifikuje kao dijamant.


Zašto se onda javlja ova zabluda?
Delimično zbog terminologije. Razni izrazi mogu da sugerišu da je nešto lažno i inferiorno, na primer „veštački dijamant“ koji su se koristili u ranijim godinama. Sada se uglavnom koriste nazivi Laboratrorijski dijamant, Lab dijamant ili Lab Grown dijamant. Jedina razlika između prirodnih i laboratijskih dijamanata je u poreklu. Nova tehnologija uvek nailazi na skepsu pre nego što postane prihvaćena.
Šta laboratorijski dijamant zaista jeste, a šta nije
Ono što laboratorijski dijamant jeste:
- Dijamant sa identičnim hemijskim sastavom kao prirodni
- Kamen koji se ne može razlikovati od prirodnog bez specijalizovane opreme
- Dijamant koji se sertifikuje po istim standardima
- Kamen koji traje isto koliko i prirodni dijamant – to jest, večno
Ono što laboratorijski dijamant nije:
- Cirkon (zirconium dioxide – sasvim drugačiji materijal)
- Moissanite (silicijum karbid – imitacija sa drugačijim osobinama)
- Kristal ili staklo
- Bilo koji drugi materijal koji oponaša izgled dijamanta, ali nije dijamant
- Dijamant koji je nastao duboko u zemljinoj kori
Razlika između laboratorijskog dijamanta i imitacija je fundamentalna – isti kao razlika između originalnog i falsifikata. Laboratorijski dijamant nije imitacija. To je original.

Pitanje koje zaista vredi postaviti
Umesto „da li je pravi“, pravo pitanje koje bi kupac trebalo da postavi je: „da li ima sertifikat koji potvrđuje njegove karakteristike?“
Svaki Luminore dijamant dolazi uz sertifikat koji precizno definiše rez, boju, čistoću i karatnu masu. To je jedini relevantan dokument pri kupovini dijamanta – bez obzira na to da li je nastao pod zemljom ili u laboratoriji.
Jer dijamant sa sertifikatom je dijamant čiju vrednost možete proveriti, potvrditi i preneti dalje.
Pogledajte Luminore kolekciju nakita sa sertifikovanim laboratorijskim dijamantima i sami procenite.
Nastavite čitanje: 4C standard kod laboratorijskih dijamanata – vodič za kupce.







