Kada čujete reč „dijamant“, prva asocijacija je verovatno rudnik, dubina zemlje i milioni godina nastajanja. Ta slika je tačna – ali nije jedina. Postoji još jedan put do savršenog dijamanta, i taj put vodi kroz laboratoriju.
Laboratorijski dijamanti su dijamanti koji nisu iskopani iz zemlje, već su nastali u kontrolisanim uslovima koji precizno oponašaju prirodni proces. Rezultat je identičan: isti kamen, isti sjaj, iste fizičke i hemijske osobine. Razlika je isključivo u poreklu.
Dijamant je dijamant – bez obzira na to gde nastaje
Svaki dijamant – prirodni ili laboratorijski – sastoji se od ugljenika organizovanog u kristalnu rešetku. Ta struktura je ono što dijamant čini najtvrđim prirodnim materijalom, ono što mu daje karakterističnu igru svetlosti i ono zbog čega traje večno.
Kada naučnici u laboratoriji stvaraju dijamant, ne prave zamenu za dijamant. Oni prave sam dijamant – istim atomima, istim vezama, istim rezultatom. GIA (Gemological Institute of America), najuticajnija svetska institucija za sertifikaciju dijamanata, zvanično klasifikuje laboratorijske dijamante kao dijamante ali u sertifikatima jasno označava da su laboratorijskog porekla.
To znači da ne postoji merljiva razlika između prirodnog i laboratorijskog dijamanta koja bi bila vidljiva golim okom, a čak ni uz standardnu gemološku lupu. Razliku može da utvrdi jedino specijalizovana oprema koja detektuje tragove procesa nastajanja – a te tragove nosi svaki dijamant, bez obzira na to odakle dolazi.

Kako laboratorijski dijamant zapravo nastaje?
Postoje dve etablirane metode:
CVD metoda (Chemical Vapor Deposition) koristi gasnu mešavinu bogatu ugljenikom koja se aktivira u plazmi i taloži atom po atom na dijamantsku osnovu. Ovaj proces podseća na rast kristala – spor, kontrolisan, precizan.
HPHT metoda (High Pressure High Temperature) reprodukuje uslove u unutrašnjosti Zemlje: ekstremna temperatura i pritisak transformišu grafitni ugljenik u dijamant u roku od nekoliko nedelja.
Obe metode daju dijamante vrhunskog kvaliteta. Koji proces stoji iza vašeg dijamanta uvek je navedeno u sertifikatu.
Zašto bi kupci izabrali laboratorijski dijamant?
Odgovor nije jedan – razlozi su različiti za različite ljude.
Cena je najjači adut. Za isti budžet, laboratorijski dijamant vam pruža veći kamen ili bolji kvalitet. Razlika u ceni u odnosu na prirodni dijamant istih karakteristika može biti i do 70%.
Transparentnost porekla. Svaki Luminore dijamant ima sertifikat koji precizno opisuje karakteristike kamena prema 4C standardima uz jasnu naznaku da je u pitanju laboratorijski dijamant. Tačno znate šta kupujete.
Kvalitet. U kontrolisanim uslovima moguće je precizno upravljati procesom nastajanja kamena, što rezultuje dijamantima visoke čistoće i preciznog reza.
Šta nije laboratorijski dijamant?
Važno je napraviti razliku između laboratorijskog dijamanta i imitacija. Cirkon, moissanite i slični materijali nisu dijamanti – ni po sastavu, ni po tvrdoći, ni po optičkim osobinama. Laboratorijski dijamant nije imitacija. To je dijamant koji je proizveden visokotehnološkim procesom.
Precizni i prihvaćeni termini koji se najčešće koriste su: laboratorijski dijamant, lab-grown dijamant ili lab dijamant. Strogo je zabranjeno u svim zemljama sveta za ovo kamenje koristiti samo naziv Dijamant jer se smatra da je to obmana kupca.

Luminore – dijamanti nastali namerno
Svaki kamen u našoj kolekciji prolazi kroz rigoroznu selekciju i dolazi sa sertifikatom koji garantuje kvalitet. Zbog toga je nekim kupcima laboratorijski dijamant racionalan izbor jer omogućava veći kamen za isti budžet. Drugi pak preferiraju prirodni dijamant zbog njegove simbolike i dugotrajne vrednosti.
U praksi, najbolja odluka je ona koja odgovara vašim očekivanjima, budžetu i ličnim vrednostima.
Ako ste radoznali da vidite razliku između različitih oblika, veličina i kvaliteta laboratorijskih dijamanata, pogledajte našu kolekciju i sami procenite.
Nastavite čitanje: Kako nastaje laboratorijski dijamant – CVD i HPHT metode objašnjene jednostavno







